Bubullina.com » Lično

Aaaand, I’m back! Vratila sam se sa regeneracije, u svakom smislu te reči. Naoružana sa još svežim lepim uspomenama i sa preko 2000 fotografija, tražim reči kako da vam najbolje dočaram ovo iskustvo…

Kako opisati grad u kome nema ružnih zgrada, u kome arhitektura diše na svakom koraku, i u najsitnijim detaljima? Grad genija. Grad u kome se nove zgrade nonšalantno naslanjaju na stara zdanja, i pritom savršeno uklapaju… Tamo gde palme rastu i u najgušćem centru grada, među gustim i ogromnim kružnim tokovima, tamo gde su čak i pločnici cvetni, a papagaji nonšalantno lete gradom?

Slikama, kako drugačije.

Ja više reči od ovih nemam, sem slika za postove u nastavcima. Te uživajte, zajedno sa mnom dok se podsećam najlepšeg odmora do sad…

Kada vam jutro počne sa ovakvom slikom, mozak nema druge opcije nego da se postavi na total reset, i samo uživa:

Plaža u Castelldefelsu, uhvaćena u 7 ujutru ♥

Pa kad se razdani i otopli, sledi red sunca, red kupanja, red sreće. I tako u krug :)

Happiness :)

A kada se iskupamo, sledi obilazak Barse. Toliki da nam noge svaki dan skoro otkazuju, izmučene ali srećne. Jer, pošteno se našetasmo…

Barceloneta

Pokretni mos' u pokretu

Mi!

Random street

Stari grad

Park Guell

Sagrada Familia

Casa Batlo

Hotel Fira, sa savršenim oblikom i fasadom

Olimpijska Igla na Monžuiku

Spomenik Kolumbu u centru Barse

I za kraj, naravno, pevajuće fontane koje ostavljaju bez daha:

I ja bih sad mogla ovako u nedogled, jer slika ima puno, a moj sistem selekcije i zdravog razuma je očigledno u kvaru, jer imam želju da vam pokažem sve istog momenta. Ali, biće i nastavka, samo sa posebnom temom. Stay tuned!

P.S. – Venecijo, move over & make some room za moj novi omiljeni grad.

Šta sam radila juče? Uživala. Prekinula sve žice i pobegla van Beograda.
Gde? Na plac. Blizu Čortanovaca, u podnožju Fruške Gore.
Kako mi je bilo? Videćete i sami :)

Svakog letnjeg vikenda moji ujak i ujna zapute se u ovu malu oazu koju su sami izgradili. Kada kažem samigradili, onda to mislim skoro pa bukvalno. Od kućice, do bašte, improvizovanih saksija, sve je njihovih ruku delo. Uz malu pomoć prijatelja ;).

I to je ono što ovo mesto čini posebnim… gomila sitnica. Od stazice koja se proteže celom polovinom bašte:

do mesta za kafu

koje je tik do jezerceta

na koje se nekim čudom nastanilo ovo :)

a koje je opkoljeno najdivnijim cvećem

U samom srcu bašte, nalazi se mesto gde se prehranjujemo :D
Roštilj, kojim moj ujak vešto barata…

…ima najbolji DIY momenat ikad :)

I tako se jelo…

I uživalo!

Kada veče počne da se približava, mi se polako pakujemo i krećemo nazad. Mašemo našoj kućici, i jedva čekamo neki sledeći vikend…

Bio je ovo “mali” picture overload, ali preko neophodni. Naime, u kuću je stigao novi ljubimac, i ovo mu je bilo vaterno krštenje. Od približno 300 slika bila je muka i ove izdvojiti… A i kako predstaviti ovu lepotu u manje slika? Razumemo se ;)

Do nekog sledećeg uživanja, ostajte mi slatki, prolećni i veseli!

PS. photo credits:  Miodrag, Aca & ja

Control freak kakav jesam, navikla sam često da odmeravam šta sam  i koliko postigla i naučila u određenom periodu. Najčešće je veliki suma sumarum oko Nove godine i rođendana (pošto je na polovini godine :).  I uvek sam dobra u tome da se prekorim za nešto što nisam završila (ili čak započela), ali danas neću to uraditi. Danas punim 22 godine, i želim da kažem jedno veliko HVALA svemu što imam, a što se nekako uvek podrazumeva.

Zahvalna sam:

Što imam divne prijatelje. One sa kojima se razumem samo jednim pogledom, koji mogu da me trpe kada sam i sebi naporna, da me nasmeju do suza i da se ne naljute kada se moje “zovem te za pola sata” pretvori u poziv sutradan.

Što imam porodicu koja se uvek žrtvovala da mom bratu i meni pruži najbolje. I što je brat tako divna osoba sa kojom imam super odnos. I naravno, što smo svi zdravi, veseli i rumeni.

Što sam već evo godinu i po zaljubljena u najpozitivniju osobu sa kojom se svaki dan smejem i uživam u sitnicama.

Zahvalna sam životu što je tako uvrnut, i što me je nekim skroz čudnim okolnostima i krivudavim putem doveo do mesta gde sam sad.

Što živim u vremenu u kome su mi informacije dostupne stalno, što imam priliku da učim i razvijam se na najslobodniji način do sada.

Eto, biće da su me ove vrućine i miris lipe omamili i skroz raspekmezili, obično nisam ovakva ;). Ali je svejedno lepo ponekad stati i zahvaliti se na onome što imamo, umesto stalno biti skoncentrisani na ono što nemamo. I nije bitno da li to Hvala rekli sebi, Bogu, sudbini ili univerzumu… A vi, na čemu ste zahvalni?

Image credits: Everything is beautiful

nam svima – da nam svaka Nova bude bolja od Prethodne. Da se u svakoj smejemo, uživamo, radimo, učimo, menjamo  se… I najbitnije – da težimo velikim a radujemo se malim stvarima.

HappyNewYear
Posebna poruka za moje twitteraše:
SNOGIBIĆ (hit izjava by @dzejndou :)), i vidimo se svi odma’ 1. januara u #drugasmena kada ustanemo i krenemo da twittujemo :) Love you all :*

Image credits: 1.Christmas is on its way 2.Christmas cookies 3.Untitled 4.Celebration 5.A touch of violet 6.Pink kissing mouth

Svaki početak je težak. Ako ne težak, onda bar trapav. Sam dokaz za to je koliko mi je trebalo da se zapravo nateram da podignem ovaj blog na noge. Pored gomile obaveza, pojavio mi se i FOP (Fear Of Publishing, prim. aut.), koji je nonšalantno skoknuo sa Đurđicinog bloga do mene. Tek sada, kada sam ga uspešno oterala, mogu da počnem da pišem :)

typewriter

Photo by Lívia Cristina

Ovih dana su se na mnogim domaćim blogovima vodile razne rasprave o samom blogovanju, uticaju, ko je sisao vesla, ko je ekspert a ko ne. Odma’ da vam kažem – nisam nikakav ekspert (bar ne još uvek ;), i ovaj moj kutak je samo jedno mesto gde možete svratiti da pogledate lepe fotografije, popijete kaficu i pustite mašti na volju. Ako bih birala jednu rečenicu da ga opišem, to bi bila Kreativnost u svim oblicima, a kako je jedan pametni čika rekao:

“Creativity is contagious. Pass it on.”
— Albert Einstein

Pa, potrudiću se.

Pošto sam odrasla u kreativnoj porodici, moja mašta nikad nije naučila da miruje. Papir, olovke, makaze, lepak i slična artiljerija uvek će biti moje oružje protiv lošeg raspoloženja, bez obzira koliko godina imala. Volim osećaj kada napravim nešto lepo, to je ono što me pokreće, a neretko sam i “sama svoj majstor”. Tako da ću ovde pisati o svemu i svačemu lepom, ludom, kreativnom, maštovitom… što sama napravim ili nađem na internetu.

Pa, dobro mi došli!