Aaaand, I’m back! Vratila sam se sa regeneracije, u svakom smislu te reči. Naoružana sa još svežim lepim uspomenama i sa preko 2000 fotografija, tražim reči kako da vam najbolje dočaram ovo iskustvo…
Kako opisati grad u kome nema ružnih zgrada, u kome arhitektura diše na svakom koraku, i u najsitnijim detaljima? Grad genija. Grad u kome se nove zgrade nonšalantno naslanjaju na stara zdanja, i pritom savršeno uklapaju… Tamo gde palme rastu i u najgušćem centru grada, među gustim i ogromnim kružnim tokovima, tamo gde su čak i pločnici cvetni, a papagaji nonšalantno lete gradom?
Slikama, kako drugačije.
Ja više reči od ovih nemam, sem slika za postove u nastavcima. Te uživajte, zajedno sa mnom dok se podsećam najlepšeg odmora do sad…
Kada vam jutro počne sa ovakvom slikom, mozak nema druge opcije nego da se postavi na total reset, i samo uživa:
Pa kad se razdani i otopli, sledi red sunca, red kupanja, red sreće. I tako u krug :)
A kada se iskupamo, sledi obilazak Barse. Toliki da nam noge svaki dan skoro otkazuju, izmučene ali srećne. Jer, pošteno se našetasmo…
I ja bih sad mogla ovako u nedogled, jer slika ima puno, a moj sistem selekcije i zdravog razuma je očigledno u kvaru, jer imam želju da vam pokažem sve istog momenta. Ali, biće i nastavka, samo sa posebnom temom. Stay tuned!
P.S. – Venecijo, move over & make some room za moj novi omiljeni grad.














































