Control freak kakav jesam, navikla sam često da odmeravam šta sam i koliko postigla i naučila u određenom periodu. Najčešće je veliki suma sumarum oko Nove godine i rođendana (pošto je na polovini godine :). I uvek sam dobra u tome da se prekorim za nešto što nisam završila (ili čak započela), ali danas neću to uraditi. Danas punim 22 godine, i želim da kažem jedno veliko HVALA svemu što imam, a što se nekako uvek podrazumeva.

Zahvalna sam:
Što imam divne prijatelje. One sa kojima se razumem samo jednim pogledom, koji mogu da me trpe kada sam i sebi naporna, da me nasmeju do suza i da se ne naljute kada se moje “zovem te za pola sata” pretvori u poziv sutradan.
Što imam porodicu koja se uvek žrtvovala da mom bratu i meni pruži najbolje. I što je brat tako divna osoba sa kojom imam super odnos. I naravno, što smo svi zdravi, veseli i rumeni.
Što sam već evo godinu i po zaljubljena u najpozitivniju osobu sa kojom se svaki dan smejem i uživam u sitnicama.
Zahvalna sam životu što je tako uvrnut, i što me je nekim skroz čudnim okolnostima i krivudavim putem doveo do mesta gde sam sad.
Što živim u vremenu u kome su mi informacije dostupne stalno, što imam priliku da učim i razvijam se na najslobodniji način do sada.
Eto, biće da su me ove vrućine i miris lipe omamili i skroz raspekmezili, obično nisam ovakva ;). Ali je svejedno lepo ponekad stati i zahvaliti se na onome što imamo, umesto stalno biti skoncentrisani na ono što nemamo. I nije bitno da li to Hvala rekli sebi, Bogu, sudbini ili univerzumu… A vi, na čemu ste zahvalni?
Image credits: Everything is beautiful
nam svima – da nam svaka Nova bude bolja od Prethodne. Da se u svakoj smejemo, uživamo, radimo, učimo, menjamo se… I najbitnije – da težimo velikim a radujemo se malim stvarima.

Posebna poruka za moje twitteraše:
SNOGIBIĆ (hit izjava by @dzejndou :)), i vidimo se svi odma’ 1. januara u #drugasmena kada ustanemo i krenemo da twittujemo :) Love you all :*
Image credits: 1.Christmas is on its way 2.Christmas cookies 3.Untitled 4.Celebration 5.A touch of violet 6.Pink kissing mouth
Svaki početak je težak. Ako ne težak, onda bar trapav. Sam dokaz za to je koliko mi je trebalo da se zapravo nateram da podignem ovaj blog na noge. Pored gomile obaveza, pojavio mi se i FOP (Fear Of Publishing, prim. aut.), koji je nonšalantno skoknuo sa Đurđicinog bloga do mene. Tek sada, kada sam ga uspešno oterala, mogu da počnem da pišem :)

Photo by Lívia Cristina
Ovih dana su se na mnogim domaćim blogovima vodile razne rasprave o samom blogovanju, uticaju, ko je sisao vesla, ko je ekspert a ko ne. Odma’ da vam kažem – nisam nikakav ekspert (bar ne još uvek ;), i ovaj moj kutak je samo jedno mesto gde možete svratiti da pogledate lepe fotografije, popijete kaficu i pustite mašti na volju. Ako bih birala jednu rečenicu da ga opišem, to bi bila Kreativnost u svim oblicima, a kako je jedan pametni čika rekao:
“Creativity is contagious. Pass it on.”
— Albert Einstein
Pa, potrudiću se.
Pošto sam odrasla u kreativnoj porodici, moja mašta nikad nije naučila da miruje. Papir, olovke, makaze, lepak i slična artiljerija uvek će biti moje oružje protiv lošeg raspoloženja, bez obzira koliko godina imala. Volim osećaj kada napravim nešto lepo, to je ono što me pokreće, a neretko sam i “sama svoj majstor”. Tako da ću ovde pisati o svemu i svačemu lepom, ludom, kreativnom, maštovitom… što sama napravim ili nađem na internetu.
Pa, dobro mi došli!